U studiju Sport Kluba ugostili smo Milija Poljička, pobjednika juniorskog Wimbledona u pojedinačnoj konkurenciji te osvajača Roland Garrosa u parovima. Povod njegovog pozivanja bio je osvojen prvi Challenger turnir u rodnom Splitu, ali i općenito dobri rezultati na početku sezone. Rafael Spajić se sa splitskim tenisačem dotaknuo brojnih tema iz njegovog teniskog razvoja, treniranju s Novakom Đokovićem, radom Hrvatskog teniskog saveza, ali i potezom koji je uzburkao javnost kada je splitski tenisač nakon poraza Hajduka od Rijeke prozvao Filipa Krovinovića.

Koliko ti znači osvajanje Challengera u Splitu i koliko si zadovoljan igrom?

“Mislim da moram biti zadovoljan s obzirom na posljednjih par mjeseci i ozljedu. Dobro sam odgovorio na to, dobro se vratio. Bilo je tu par turnira u Egiptu gdje sam se tražio, pronašao sam se u Poreču gdje sam osvojio turnir, a u Zadru sam izgubio od Stefana Travaglije u teškom meču. Travaglia je na kraju i osvojio turnir.

U Splitu prvo kolo nije bio moj najbolji tenis, uspio sam pobijediti malog Mančija (Emanuel Ivanišević) i na kraju osvojiti turnir zasluženo.”

Poljičak upisao 10. pobjedu u nizu i uspješno otvorio Challenger u Italiji

ATP

2. tra 2026 0

ATP

2. tra 2026 0

Poljičak u Splitu stigao do premijernog naslova na Challenger razini

ATP

29. ožu 2026 0

ATP

29. ožu 2026 0

Imao si emotivan govor nakon osvajanja. Koji je razlog toga, je li to bio pritisak javnosti, oporavak od ozljede ili nešto treće?

“Inače sam emotivan iako to ne pokazujem. Nema boljeg osjećaja nego kući osvojiti turnir. Pogotovo kad živiš dvije ulice dalje i treniraš na tim terenima. Ta ozljeda je bila i nije mi bilo lako. Svakakve priče su kružile i to je presudilo da na kraju bude toliko emotivno. Mislim da se ne treba stidjeti pokazati emocije i to je sastavni dio svih nas.”

Spomenuo si ozljedu koju si zadobio u Rumunjskoj krajem prošle godine. Koja je ozljeda bila u pitanju i koliko je ozbiljna bila?

“Ozlijedio sam se prije tog finala. To je bila upala pubične kosti koja je u tenisu nova ozljeda. Inače je to ozljeda kod nogometaša. Osjetio sam pritisak, kao da je bol u mjehuru. To me pustilo i navečer se zatim u sobi nisam mogao uspraviti. Sutradan se nisam mogao zagrijati, čuo sam se sa svojim timom u Splitu i rečeno mi je da probam i da guram koliko ide. Kada sam se zagrijao nije me boljelo i dobio sam polufinale. Sutradan opet nisam mogao ništa. Nisam mislio da je to toliko ozbiljno, ali tri mjeseca nisam mogao ništa i bio sam u procesu terapija, rehabilitacije. Nakon tri mjeseca sam imao period treninga i to se odužilo na pet mjeseci. Imao sam sreće u nesreći što je to stiglo na kraju sezone, kao i godinu ranije kad sam izvrnuo nogu protiv Duje Ajdukovića. Ozljeda nekada dođe dobro da naučiš nešto više o sebi i ja sam izašao bolji nakon te ozljede.”

Na putu do naslova u Splitu ti je Matej Dodig predao meč. Znaš li kakvo je stanje s njim i kako ti je došlo da instinktivno reagiraš i priskočiš mu u pomoć kad je izvrnuo nogu?

“Mi svi, Dodig, Mikrut, Prižmić i ja znamo se cijeli život i mi jesmo rivali, ali ima mjesta za svih nas. Što oni bolje igraju, to pomaže svima i meni. Njegova ozljeda je vezana s ligamentima i on bi se u Zagrebu trebao vratiti. U početku nisu mislili da je ozbiljno, ali se ipak odužilo.”

Spomenuo si Zagreb pa da usporedimo malo ulaznice u Splitu, Zagrebu i Zadru na Challengerima. Misliš li da je Split pogriješio s ulaznicama od 11 eura?

“Dosta pratim druge sportove – futsal, košarku, nogomet. Ako je ulaznica na drugoj malonogometnoj ligi 5-7 eura, ulaznica od 11 eura na Firulama gdje igraju igrači od 200. do 400. na svijetu onda je to opravdana ulaznica. Ali ipak mislim da je malo pretjerano jer je inače na drugim Challengerima u Hrvatskoj ljudi nisu navikli. Ja sam za to da se uvijek ulaznice prodaju. Mislim da je tenis na većoj razini od futsala gdje se karte plaćaju na svakoj utakmici, a na Challengerima ne na svakom turniru. Realno je da se karte za takav događaj plaćaju.”

Imaš novog trenera Marina Bradarića. On je inače trener BJK Cup reprezentacije, kako si se odlučio za njega i koliko otežava što on ima fokus na ženskoj reprezentaciji?

“Ja sam se ozlijedio i imao sam dogovoren s Francuzom probni period. Trebali smo ići u Portugal na probni period. On me nije čekao i potražio je drugi posao. Imao sam nekoliko opcija koje sam pitao, ali oni su imali angažman, a ja sam s Bradarićem imao kratku avanturu krajem 2023. godine. S njim sam u dobrim odnosima, dobro funkcioniramo i on mi je pao napamet u posljednji tren. On je čekao treće dijete i bio sam skeptičan, ali ispalo je dobro jer je on odlučio više putovati nego što je mislio. Ja sam fleksibilan što se toga tiče i kad on ne može moram ići sam ili naći nekog drugog.”

Kako se snalaziš kad on ne može?

“Ide nekad otac sa mnom, idem nekad s fizioterapeutom, kondicijskim trenerom, snalazim se.”

Koliko je teško ići sam na turnir?

“Par puta se to dogodilo. Na ITF u Tunisu 2023. godine sam išao sam. Nije to bilo jednostavno jer je to bilo prvi put da sam bio sam. Naučiš kako to funkcionira i koliko je jednostavno kad netko ide s tobom. Kad si sam je teže. Treninge možeš odraditi sam, nađeš sparing partnera, igraš mečeve, ali ti u mečevima najviše nedostaju. Treba ti savjet, ispušni ventil da ti pomogne.”

Prije osvojenog Challengera u Splitu igrao si finale Challengera u Zagrebu 2022. godine. Tamo si igrao protiv Filipa Mišolića s kim si se susretao u hrvatskoj ligi. Misliš li da bi ti slavlje u tom meču ubrzalo razvoj tvoje karijere?

“2022. sam igrao protiv Mišolića s kojim sam često i trenirao. Taj turnir bio mi je skroz neočekivan. Došao sam bez očekivanja, a u prvom kolu slavio sam protiv Zhizhen Zhanga što mi jedna od najboljih pobjeda u karijeri. To kako taj čovjek udara loptu je nevjerojatno. Ja sam u tom turniru igrao izvanserijski. Ono što je presudilo je što taj tjedan nisam mogao uzeti special exempt koji omogućuje ulazak u sljedeći Challenger.

Ali to možete samo ako se meč igra na dan kvalifikacija što nije bio slučaj. Nisam imao ranking i ja sam napravio glupost, vratio sam se doma i sutradan je bila jednom od mojih boljih prijatelja krizma. Tu se malo proslavilo i onda sam ja išao za Osijek na ITF 25, a nisam htio. Natjerali su me otac i trener, a bila bi mi bolja odluka da nisam otišao za Osijek. Prva greška je bila ta što sam trebao ispoštovati tu krizmu, ali na malo blaži način. Osim toga sam poletio i teniski i mislio da će sve ići lagano i da ću ja osvojiti nekoliko turnira u nizu. Tako čak i većina juniora razmišlja.”

Nakon Zagreba osvojio si Roland Garros u parovima, a onda i juniorski Wimbledon u singlu. Je li to bilo očekivano?

“U Roland Garrosu sam izgubio od Michael Zhenga kojega sam dobio u finalu Wimbledonu. A parovi su došli spontano jer smo gubili 6:2, 4:0 u četvrtfinalu. To smo okrenuli i na kraju osvojili naslov. Došla je kasnije trava gdje sam ja godinu ranije iz kvalifikacija došao do četvrtfinala i znao sam da mogu dobro igrati na travi dok se dosta juniora uopće ne snađe. To je krenulo sve dobro do četvrtfinala gdje sam se otrovao hranom i nisam mislio ni da ću moći igrati. Na kraju okrenem set i break zaostatka i u finalu se osvetim Zhengu za poraz u Roland Garrosu. To je poseban osjećaj. Nema puno ljudi to priliku doživjeti. Mislim da je to jako vrijedno iskustvo za dalje.”

Velika podrška Mate Pavića pratila te kroz Wimbledon. Koliko ti je on pomogao u karijeri?

“Matin otac Jakov mi je bio prvi trener u karijeri, od pete do 14. godine u karijeri. Tu je pomagala i Matina sestra Nađa kad god je mogla. Mate je također uvijek pomogao. Znači da netko tko ti je bio idol dok si bio mlađi pruža podršku i da igra seniorski Wimbledon i osvaja takve turnire. To je jako lijepa stvar jer smo mi obiteljski prijatelji. Njegova mama Snježana bila mi je teta u jaslicama, a s Matom, Nađom i Jakovom sam provodio više vremena na teniskom terenu nego što sam bio doma.”

Da ti netko ponudi istu karijeru kao Mate Pavić u parovima, a da se ne makneš više ni jednu poziciju u singlu, bi li prihvatio?

“Teško je to pitanje. Svi igraju tenis zbog singla i da budu što bolji u pojedinačnoj konkurenciji. Mogu sad i davati razloge s obje strane. S financijske strane potpisao bih odmah. Mate igra od 24. godine, sad puni 33 ove godine i on je u devet godina osvojio praktički sve. Bio je broj 1 više puta. Treba to sve osvojiti za doći do te financijske situacije. Ali mislim da u singlu imam potencijal biti u TOP 100, možda i bolji.”

S Pavićem si debitirao u Davis Cupu protiv Litve u Varaždinu. Kakvo je to bilo iskustvo?

“Davis Cup je drugačiji osjećaj. Slušaš himnu, prolaze trnci kroz tebe. Drugačiji je to osjećaj i ne može se to usporediti s nečim drugim. Kad sam morao debitirati s nekim, ne bih nikoga drugoga odabrao osim Mate jer sam preko njega i njegove obitelji ušao u tenis.”

Za vrijeme Wimbledona si trenirao s Novakom Đokovićem. Je li on još u kontaktu s tobom, kakav je osjećaj trenirati s takvim tenisačem?

“Trenutačno nismo u kontaktu, ali ako naletim na njega, uvijek se javi i popriča se par riječi. To je sjajna stvar jer je to najbolji tenisač svih vremena. Zagrijavaš se s njim i to ti pomogne jer kad ideš igrat s juniorom ti to bude smiješno. Dao mi je par savjeta prije finala i nakon toga sam još par puta trenirao s njim.”

Kako je došlo do tog sparinga?

“To je preko Gorana Ivaniševića došla. On je s mojim tadašnjim trenerom Jozom Domanićem dogovorio to. Njih dvojica su zajedno prošli svašta i znaju se od malih nogu. To je bio kraj turnira i Ivanišević je tražio sparing partnere pa su oni bili zadovoljni s treningom pa smo odradili i zagrijavanje prije finala.”

Nakon tog Wimbledona nisi se puno uspinjao po ljestvici nego si čak i pao izvan TOP 600. Što misliš da si trebao bolje napraviti u tom razdoblju?

“Mislim da sam mogao bolje trenirati na fizičkoj spremi. Tu sam morao biti puno bolji i trebao sam iskoristiti što mi se nudilo kao pobjedniku Grand Slama. Početak godine je bio okej jer sam gubio tijesne mečeve od igrača koji su na kraju osvajali Challengere. Ali to razdoblje nisam bio ozbiljan, imao sam viška kila, loše sam trenirao, bio sam u svom filmu, bilo mi je dobro, puno sam izlazio. Bilo mi je bitnije biti doma u dobrom društvu, a ne trenirati.”

Što se promijenilo?

“Pa u osmom mjesecu 2023. sam vidio da nema više smisla. Ili ću dovesti sebe u red i napraviti stvari kako treba ili je to to. Kad se posvetiš nečemu cijeli život, naravno da ćeš se dovesti u red. To je bila isključivo moja odluka i nitko me nije tjerao na to. Sretan sam što sam donio takvu odluku i sad imam kontinuitet dobrog rada. Na teniskom planu još ima prostora za napredak, a moram i na fizičkom planu raditi.”

Na kojem udarcu najviše moraš raditi?

“Svi udarci su bitni. Moraš imati oružje. Moraš imati dobar prvi i drugi servis, to moraju bombe s dobrim postotkom. Drugi servis mora biti također agresivan jer će te inače protivnici mljeti. Uz servis moraš imati još jedan forte poput forehanda i backhanda da te nitko ne može gušiti. Uz to moraš biti i fizički ‘životinja’.”

Koji je tvoj forte?

“Rekao bih da dobro serviram i da mi je forehand forte uz ove ‘igrice’ – dropshote, voleje.”

Na terenu si nekad i konfliktan, u Zadru si se posvađao s Damirom Džumhurom prošle godine, ove godine sa sutkinjom, a u Barletti si također imao problema s terenom. Smatraš li da ti to ometa razvoj ili je to nešto što ti je nužno?

“Ja neću napraviti problem ako nisam u pravu. Ako znam da nisam u pravu, neću ulaziti u rasprave sa sucima. U Zadru je puhalo ‘200 na sat’ i uvjeti su bili abnormalni. Ja sam pet puta bacio lopticu i vjetar mi je svaki put odnese. Kad sam išao šesti put baciti, sutkinja mi je dala opomenu. U tom momentu sam lud. Nije da ja ne želim odservirati. Ne želim ja tu stajati 10 minuta i servirati. Svaki sudac koji je igrao tenis shvati situaciju, ali nekad suci žele biti važni. No, da nema nas igrača, suci ne bi imali posao. To ružno zvuči, ali vidimo što se događa s teniskim sucima. Od 2027. su svi turniri primorani imati elektronske suce, a u budućnosti će možda morati i svi Challengeri. Može se tenis igrati i bez sudaca koji će uvijek biti u stolici. No, on tada može zvati nec, dvostruki odskok i neke opomene. Najviše cijenim suce koji nakon meča dođu i kažu da su pogriješili, ali postoje i oni koji te uzmu na ‘pik’.”

Što misliš o supervisorima? Borna Gojo ih posebno ne voli i misli da je to besmislena pozicija na ATP Touru. Dijeliš li to mišljenje?

“Uvijek moraš imati nadređenog. Oni rade ždrijebove, izbacuju rasporede i kontroliraju sve ostale stvari. Ono što je besmisleno je što kad zoveš supervisora u 100 slučajeva, u 101 slučaj on neće promijeniti nijednu odluku. Oni ne mogu puno, ali zapravo mogu. Oni uvijek ciljaju zaštititi turnir i nije im bitan igrač. Jer turnir će tu biti i u budućnosti.”

Imao si nekoliko sjajnih mečeva na ATP razini. Posebno se ističe meč s Lorenzom Sonegom u Umagu u kojem je bilo dosta kontroverzi.

“U tom meču sam ja bio bolji igrač. Njega je servis izvukao u druga dva seta, a ja se u prvom nisam pojavio. Sudac se u tom meču malo prepao Sonega koji je u tom trenutku oko 40. mjesta, nositelj je u Umagu, a ja sam anonimus. Da je tu bio iskusniji sudac, on bi dobio pet opomena i u tie-breaku ne bi mogao raditi što je radio. On je kao šepao pa je na kraju u poenu igrao normalno. To nije bilo fer. Jedino što bih promijenio je ishod na kraju, ali to se ne može.”

Kako vidiš napredak tvoje generacije u tenisu?

“Mi svi možemo bolje, počevši od sebe, Mikruta, Dodiga, Prižmića. Tu su i Gojo i Ajduković. Mislim da imamo svi prostora za napredak i svi imamo potencijal za biti u vrhu svjetskog tenisa. Nadam se da će se to pokazati u budućnosti i možete očekivati bolje rezultate i da ćemo vratiti hrvatski tenis tamo gdje i pripada.”

Kakav je po tebi rad saveza?

“Krenut ću s nacionalnim teniskim centrom koji još uvijek nemamo i ne možemo trenirati na normalan način. Svi se guramo na jedan teren na HTK Zagreb. U Splitu su napravili sad nova tri betonska terena i mislim da je Hrvatski teniski savez imao svoju ulogu u tome. Obećavali su se tereni godinama i mislim da je Gojo to dogovorio s tadašnjom predsjednicom Nikolinom Babić. Isto tako na Agramu je uplaćen neki novac koji tenisači i tenisačice mogu koristiti za termine. Ove sezone je zima bila bolja nego svih prethodnih.

Taj centar je bitniji za mlađe tenisače. Bez kvalitetnih turnira, trenera, cjeline koji pripadaju vrhu, bez toga nema napretka. Svi smo mi obiteljski projekti, to obitelji guraju sami, a HTS i Hrvatski olimpijski odbor pomažu.”

Misliš li da se moglo zadržati Duju Markovinu i Leonarda Ljubičića s boljim radom HTS-a?

“Mislim da se HTS ne može boriti s Australskim teniskim savezom, ali da može zadržati Markovinu, može. Markovina u tom trenutku postaje peti, šesti njihov igrač i oni mu plaćaju sve troškove, a dobiva i pozivnice za turnire. HTS može dati više mlađim igračima koji imaju potencijala. Bez pomoći saveza je teško jer uvijek ima interesa i dok god je tako i nije transparentno je problem.

Imao sam situacije gdje sam siguran da ću dobiti wildcard, a HTS zamijeni pozivnice za Zadar s Challengerom u Banjoj Luci. Za Zadar je dobio Andrej Nedić ili Filip Krajinović pa će za Banju Luku hrvatski tenisač dobiti pozivnicu. Na kraju se otkaže turnir i hrvatski igrač izgubi pozivnicu. Općenito sam protiv toga da se mijenjaju pozivnice. Kako je Hrvatu bolje igrati u Banjoj Luci nego u Zadru? To je samo primjer koji se meni dogodio. Imaš pozivnicu pa ti sat vremena kasnije kažu da nema turnira. Imaš osjećaj kao da te prave debilom, a nemaš nikakve dokaze.

Što se tiče turnira, tu napredujemo. Imamo Istarsku Rivijeru gdje su tri turnira, Zadar, Zagreb i Split imaju Challenger, sad se igra turnir u Dubrovniku, igraju se turniri na Bolu, Samoboru, Umagu i imaš ATP Umag gdje nas Tomislav Poljak ispoštuje maksimalno. Broj turnira je dobar i treba ići prema još boljem. Treba ubaciti još neki Challenger. Rad saveza je na nekim poljima dobar, a na nekima ispodprosječan prema lošemu.”

Sutra letiš za Kazahstan gdje igraš dva turnira iz serije 50. Koji je razlog za odabir takvih turnira?

“Idem tamo jer su dva turnira na istom mjestu, a u Europi se igraju jaki turniri za koje nemam ranking. U Kazahstanu svojom greškom moram prvi turnir igrati kvalifikacije. To je dobra prilika jer si na istom mjestu 15 dana. Čuo sam da su uvjeti u Kazahstanu odlični, da su uložili dosta novaca. Malo je daleko i radije bi igrao u Europi, ali ne možemo mi igrači slagati raspored kako nama paše.”

Koji je ključni plan u sljedećih par mjeseci, koji za kraj sezone? S kojim rankingom bi bio zadovoljan?

“Kratkoročni cilj je hvatanje kvalifikacija Grand Slama. Za Wimbledon mi fali 80, 90 bodova što ne zvuči puno, ali to je ili jedan osvojeni turnir iz serije 75 ili nekoliko dobrih rezultata. To nije nemoguće, ali ako sve bude išlo po planu bih trebao izboriti kvalifikacije za US Open. Što se tiče rankinga, volio bih da to bude oko 150. mjesta što bi bilo iznimno uspješno, a sve unutar TOP 200 bih bio zadovoljan.”

Prije brzopoteznih pitanja jedno kontroverzno na koje si pristao odgovoriti. Hajduk je prije nekoliko tjedana izgubio od Rijeke u Kupu s 3:2 i ti si odmah nakon meča na Instagramu objavio prekriženu sliku Filipa Krovinovića. Koji je razlog za to i žališ li za tom odlukom?

“To je bilo odmah nakon utakmice. Krovinovića osobno ne znam i protiv njega nemam ništa. Mislim da to nisam trebao napraviti, ali zasad još sebe nisam gledao kao javnu ličnost. No, dogodilo se par puta da mediji jedva čekaju takvo nešto objaviti. Ja sam im došao ‘na penal’. Kao simpatizer Hajduka imam pravo na svoje mišljenje i dan-danas stojim iza tog mišljenja da on nije odigrao dobru utakmicu i da je on jedan od glavnih krivaca što smo ispali iz Kupa. Možda se tu i skupilo i par loših rezultata. U tom momentu je to meni bilo u glavi i ja sam to objavio. Snosio sam posljedice za to. Još jednom naglašavam da nemam ništa protiv Krovinovića.”

Koje pravilo u tenisu bi promijenio?

“Da ne mora biti toliko tiho između poena.”

Uzor u tenisu?

“Roger Federer najelegantniji, najbolji svih vremena Novak Đoković, od Hrvata Goran Ivanišević.”

Carlos Alcaraz ili Jannik Sinner?

“Alcaraz, svaki dan, cijeli dan.”

Sastavi idealnog tenisača

Servis – Nick Kyrgios
Forehand – Rafael Nadal
Backhand – Novak Đoković
Dropshot – Carlos Alcaraz
Smash – Roger Federer
Return – Novak Đoković
Mentalna snaga – Novak Đoković ili Carlos Alcaraz
Brzina – Carlos Alcaraz

Najbolji prijatelj na Touru?

“Jednog je teško izdvojiti, ali to su generalno Balkanci. Mi se držimo skupa. Pričamo naš jezik i ubijamo dane skupa. Rekao bih nekolicinu: Nerman Fatić, Mirza Bašić, Matej Dodig, Luka Mikrut, Dino Prižmić, ima tu i trenera kao Marin Bradarić, Duje Delić i Mate Delić.”